Ljuti Riječani izdaju debelog sadržaja gusto na A4 formatu što znači da zbilja imate što za čitat. Dvojka je bila split sa Goropadnikom o kojem ću posebno kasnije i bolja mi je od nove trojke. Ukratko - žešća je, konkretnija, suvislije složena, a ima i dobar Last Breath i Vaseline Children intervjue te prilično zabavnu The Truth of XXX tour priču s osebujnim uletima o doživljajima u bjelosvjetskim kupaonicama. Intervju s Vaselinima je dosta star pa im neću toliko uzet za zlo što su svašta napričali.

Primjerice, izdati za Moonlee je skroz ok za Senatu Fox koja sigurno neće napraviti biznis od toga dok je za Debeli Precjednik to samo potvrda da se žele probiti i zaraditi. Za njihove koncerte Vaselini karte više ne kupuju jer više nisu dovoljno pank. Pomalo dvostruki kriteriji ako se mene pita. Ne bi inače toliko pažnje posvetili nekom intervjuu među recenzijijama fanzina da i fanzin ne stoji na sličnoj liniji i samo nekoliko stranica kasnije u pokušaju antiskejt kolumne piše kako su mu najveće 3 želje promijeniti Kaliforniju, Osijek i Austriju. Autoru smetaju neki lijepi, šminka uvježbani melodični i emo bendovi, ali ih iz neke lažne

DIY non profit hardcore punk ez fak zine

pristojnosti ne nabraja pa onda za pozerstvo optuži cijeli grad i dvije države. Za Kaliforniju i Austriju ne bi stavio ruku u vatru, ali u Osijeku i dalje poznajemo više simpatičnih nego nesimpatičnih ljudi. Da se ostvarila želja ovog autora o radikalnoj promijeni Osijeka, Roargh nikad ne bi postao pank jer nikad ne bi čuo Why Stakla, Cog, Borce Protiv Pokvarenog Sistema, Debeli Precjednik, This Day Will Burn, Sizif te Leteći Odred. Dvojku uz još podosta hejt kolumni čini i veliko predstavljanje desetak diy distribucija i etiketa što je vjerojatno jedna od najkonkretnih fanzinaških kontribucija Sceni koje sam vidio. Voditi distro je zbilja entuzijastično i zbilja je odlična ideja bila pozabaviti se tom temom u fanzinu.

Selftitled Trojka ima jednu od najboljih fanzinaških naslovnica ikad, no sadržajno joj je velika mana što iza sebe ima izvrsnu Dvojku. Tematski je posljednji broj dosta razvodnjeniji. Kolumne i tekstovi složeni po datumima pričaju o stopanju i razmišljanju o pankerskim tricama i kučinama te znaju biti zanimljivi, ali i dosadni. Zanimljivo je što sam saznao da je jedan od autora rodom iz okolice Našica, a nije prijavio rad na fanzinu mjesnom fanzinaškom cehu. Nc-nc. No, pustimo sad fanzinaški rad na crno jer ono što najviše zamjeram ovom fanzinu je nedostatak recenzija fanzina. Nekima su najdraži sadržaji prepiske dopisivanja, nekima kolumne, nekima putopisi ili gig reporti, a ja najviše volim recenzije, a njih ovdje nema. Meni je to minus. Za glazbene recenzije me baš briga, ali recenzije fanzina su must have. Pogotovo meni koji u malu teku skupljam preporuke koje se objavljuju na kraju svake recke - preporučam, obavezno nabavi, kupi ili gori u šminkerskom paklu.Ovo posljednje bi se reklo za ST jer da ne bi bilo zabune, ovaj zin je daleko iznad domaćeg prosjeka.

Naslovnica mjeseca!

nip/tuck :: Bezveze je čuti od nekih da šta ti fanzini još uvijek postoje kad imamo internet??? Po meni treba sačuvati neke stare vrijednosti, a uostalom nije li veći gušt kada u rukama držiš neki fanzin ili kakvu knjigu, strip i polagano sve to čitaš. Napraviš si kavu ili čaj. Legneš u krevet i prije spavanja pročitaš par korisnih informacija o tome što se događa na sceni i ko kome jebe kevu hi, hi. Totalni zakon čoeče! Šta vama to nije gušt??

selftitled(at)net.hr

18-may-08