 |
Bog! Pa di si! Ajde nam za početak reci nešto o sebi, predstavi se ukratko.
Ole! Dakle, ukratko: po fizičkoj sam konstituciji valjda kapha, rođen sam 1973., zima mi je milija od ljeta, za doručak najviše volim zobene/ražene pahuljice s iscijeđenim sokom naranče ili grejpa, ne volim ska, pišem glazbene recenzije za Hombre e-zin, imam 77 kg, putovanja su mi OK iako mislim da su generalno precijenjena, najdraži dio hrvatske obale mi je primorski potez od Senja do Maslenice, film mi je najmanje zanimljiva "umjetnost" i... hm... što još?... ah da: poznajem čovjeka koji se popeo na Sljeme |
| Skoro kao Thurston Moore |
hodajući unatraške.
Kako si uopće ušao u ovu, u nedostatku boljeg naziva, 'underground scenu'? I važnije, kako to da si još uvijek ovdje?
Iako za sebe volim pretenciozno misliti kako mi je "punk rock spasio život" (mislim da je to slogan s neke majice), zapravo ne znam koliko sam ja ikad bio u "sceni", a naročito je diskutabilno koliko sam danas "u njoj". U davnom 7. razredu osnovne sam počeo slušati The Cure, R.E.M., Sex Pistols, The The i još koješta i polako došao u dodir s tim što vjerojatno podrazumijevaš pod terminom "underground scena". Kako sam po prirodi tvrdoglav i dosljedan, velika je vjerojatnost da ono čega se primim ne pustim tako brzo (recimo, i danas slušam kazete sve u 16), pa je tako i s tim. Inače, većina ljudi s kojima provodim najviše vremena nemaju veze s kontrakulturom i underground scenom (što god to danas značilo) i ne znam kako se ja- zaposleni 34-godišnjak koji živi u rutini- uopće mogu uklapati u neku klasičnu priču i predodžbu o undergroundu.
Što te nagnalo da se otisneš u opskurne vode fanzinaštva? Recimo, Tuna i ja smo, pročitavši svoja prva dva fanzina; Ponos provincije i Yambrek, odlučili i sami napraviti svoj. Kako je sve to počelo kod tebe?
Kod jednog poznanika sam prije valjda cca. 20 godina vidio neke fanzine i zaintrigiralo me što je to, no gotovo istog trena sam zaboravio na to. Nemam pretjerano razvijene socijalne vještine i nisam se mogao paliti na komunikaciju koja je u principu bila glavni pokretač fanzinaštva, pa me sve to nije baš zanimalo. No, nakon par godina sam zajedno s frendom pokrenuo "Nova Feedback" s namjerom da drobimo o ekologiji i muzici. Znaš kako je to dok imaš 20-21 godinu i užarenu glavu. Naravno, kako nisam imao pojma o toj nekoj uspostavljenoj mreži ljudi, nismo znali što učiniti s primjercima koje smo kopirali. U nedostatku bolje ideje, stavili smo oglas u staru "Heroinu" i to je bilo to. Uglavnom, ništa posebno.
Sada kada pogledaš unazad, bi li nešto promjenio, nešto drugačije napravio? Dao si koji savjet?
Od "Nova Feedback" je prošlo gotovo 15 godina i naravno da nisam ista osoba koja sam bio tada i klišeizirano rečeno: vremena su drugačija. Uslijed toga, naravno da mi hrpa toga što sam pisao u to vrijeme može izgledati debilno ili smiješno, no bilo bi jadno da iz današnje perspektive pljujem samog sebe. Sve je to u svoje vrijeme imalo svoju svrhu i nemam problema s tim što mi to sad može djelovati jadno ili patetično. Jedini savjet: trebao sam s fanzinom početi ranije.
Pričajmo o tiraži. Naravno ako nije poslovna tajna, u kojoj nakladi radiš 24A? Koliko ga ljudi po tvojoj procjeni pročita? Kamo ga sve šalješ?
Au, poslovne li tajne. 24 A u principu ide u oko 100 komada. Plus minus. Bezimeni je fanzin išao u većoj tiraži, no tad su ljudi više čitali fanzine i bla bla bla. Punk ekipa koja kod nas uglavnom još donekle prati fanzine nije baš pretjerano zainteresirana za to što ja pišem pa mi je auditorij u startu opasno sužen S druge pak strane vjerojatno ima dosta nekih ljudi koji bi možda čitali 24A ali im neki iskopirani i zaklamani papiri izgledaju kao nešto djetinjasto, neozbiljno,
|
 |
| Sport je apstraktan pojam |
arhaično i glupo, pa ih to ne zanima. Ono, možda bi nekoj arty ekipi koja se pali na knjige moj fanzin bio OK ali ga a priori odbiju ili im nije dovoljno kul. U principu šaljem fanzin i mijenjam se s ljudima koje znam i koji za njega pokažu neki interes, netko mi se pak javi iz neba pa u rebra i tako. Ljudi koji mi se ne udostoje javiti niti sa kurtoaznim "Hvala na fanzinu" dolaze na crnu listu i više im ne šaljem sljedeće brojeve tako da mi je tiraža svakim brojem sve manja i manja. Nemam pojma koliko ljudi to pročita. 24 A vjerojatno ne čitaju niti svi oni koji ga dobiju.
Kakav sve feedback dobivaš?
Klasika: nekom je super, nekom je grozno, netko ti to napiše, netko ti to kaže diplomatski, netko ne kaže ništa i slično. Ljudi k'o ljudi. Nekoga zanima da li je i što unutra izmišljeno i tako to. Jedina stvar koja me jače štrecne je ta dok mi netko kaže da mu je fanzin ironičan jer 24 A je sve samo ne ironičan. Naravno, OK ako ga netko doživi na taj način, ali fascinira me odakle nekome može doći takva pomisao.
Dođe li ti ikad da odustaneš od svega? Zašto se uopće truditi kada to nitko ne cijeni, samo se gube novci i vrijeme, ništa dobrog od tog svega, oni neki tamo ti prijete batinama, uobičajane fanzinaške boljke. Mislim, barem kod nas u roargh!u. Ili?
Znam što misliš, ali ja nemam problema s tim. Ja fanzin gledam kao zabavu i nešto što volim, a ne kao neku obavezu ili potrebu za komuniciranjem, pa niti ne promatram fanzin iz tog aspekta. Danas ionako ima previše komunikacije. Nemam potrebe ni aspiracije za nekim ludim "prihvaćanjem" i totalno mi paše da sve u vezi mog fanzina bude gotovo jedva primjetno. Moji fanzini nisu elitistički, može se doći do njih i karikirano/pompozno rečeno, do njega dolazi svatko tko treba ili želi. Da radim fanzin za novac ili da se želim afirmirati na neki način, onda bi sigurno bilo drugačije i to bi shvaćao puno ozbiljnije, ali na ovoj razini i sa mojim stavom, to je stvarno neka totalno druga dimenzija i tako će i ostati.
Mene uvijek zanimaju priče iza imena. Tako da ćeš mi morati oprostiti što ću te zagnjaviti da nam objasniš kako su Nova Feedback, P.S. Nothing, onaj bezimeni fanzin (on pogotovo!), 24A, Carrot i Reactor dobili imena. Također slobodno možeš ignorirati ovo pitanje.
"Nova Feedback" je maznut naziv od pjesme Chrome, "P.S.:Nothing" je završetak jednog pisma kojeg sam dobio, bezimeni fanzin nije imao ime jer mi se tako svidjelo :) (iako su moji frendovi svaki broj krstili nekim internim imenom), "24A" je drmnut od Salingera (ime je predložio Saša), za Carrot se ne sjećam (vjerojatno smo Hadži i ja nešto mudrovali), a sumnjivo i blago grozno ime Reactor je nastalo skraćivanjem još sumnjivijeg i groznijeg prijedloga imena Flower Reactor (usput, "Reactor" je i pjesma Bailter Space, ali nema veze s imenom, iako je Reactor na jednom koncertu svirao jednu obradu Bailter Space).
Iz tvog cijelog opusa – bili to fanzini, bendovi, izdavaštvo... – da se iščitati popriličan odmak od praćenja nekih standardnih normi, nonkonformizam i originalnost. Misliš li da su uniformnost i mentalitet stada, pogotovo među sub/kontra kulturama opće pojave? Normalna stvar? Nužno zlo?
Uniformiranost i mentalitet stada su normalne stvari i ne trebaš biti sociolog da to utvrdiš. Sub/kontrakulture nisu nikakav izuzetak od toga i to je valjda jasno. Što se mene tiče, moji fanzini nisu konceptualno išli na neki odmak, već sam jednostavno radio što me zanimalo i to još uvijek radim. Moji fanzini nisu nikad imali pretjerano veze s onim što je podrazumijevala klasična fanzinska matrica s ovih prostora (npr. anarhizam, "osobni" fanzini), no razlog tome je taj što mene takve stvari osobno ne diraju. Naravno, ima super anarho i "osobnih" fanzina, no ja ih ne znam/ne mogu/ne želim raditi.
Svirao si u bendovima, imao izdavačku kuću, fanzine još radiš. How cool is that! ;)
Au, ovo zvuči kao da sam Thurston Moore. OK, skoro. Mislim da Killer više ne izlazi.
Koliko trenutačno pratiš zbivanja na 'sceni'? Ideš li na koncerte, nabavljaš glazbu, fanzine?
Glazba me previše zanima da bih je samo tako pustio iako sam na koncerte prestao ići prije 5-6 godina. Kada i kod nas uvedu zabranu pušenja, onda se valjda ponovo vidimo na tim ritualima. S domaćim fanzinima sam nešto slabiji iako ih volim čitati kad mi neki dopadne ruku.
Ima li fanzina koje bi izdvojio kao svoje 'all time favorites'?
Volim svašta i čitam fanzine bez posebnih filtera i kriterija. Favorita ima stvarno mnogo. Najbolje svih vremena? Uh, to mi je malo prezahtjevno pitanje.
A koji je najbolji hrvatski bend svih vremena?
Hm, možda Sexa? OK, sjajan zvuk, moćne pjesme, super estetika, ali da tjeram mak na konac rekao bih da u svojoj drugoj/"glavnoj" fazi nisu svirali iz vlastite inspiracije nego su bili štreberski band koji je doživio prosvjetljenje i izvrtio se naopačke nakon što je do njih došao zvuk Albinijeve gitare. A ne znam... ispada da valjda na kraju je Sexa. Nitko drugi mi ne pada na pamet. S ovih prostora kod mene prolaze Lunar, Dunja Knebl, Married Body, D.N.S., Analena, Jennifer's Band, Gruuthaagy, Bulog, projekti Igora Karmakumulatora, Nula, Produkt, Debeli precjednik, DMWT, Senata Fox, Apatridi, Paraf itd.
Svatko tko je čitao 24A zna da se baviš trekkingom i da se furaš biciklom. Kada i kako se ta zdrav život/sportska komponenta pojavila u tvom životu?
Odbijam konstataciju da je riječ o nekom zdravom životu jer ne znam koliko planinski ultramaratoni i višesatna mrcvarenja mogu biti dobri za koljena, tetive i ostalo :). Ma ništa posebno, bike mi je zakon i razvažam se njim već oko 15 godina, a trčati sam počeo prije par godina i još me gadno drži. Treninzi i treking trke su mi trenutno poprilično važna stvar u životu i dobro se osjećam prije, nakon i poslije tih utrka, dok mi je sam natjecateljski aspekt najmanje bitan.
Koju/kakvu muziku je najbolje slušati dok si na biciklu?
Na bikeu najviše volim slušati pop, punk, neki melodični HC, indie i općenito melodije ili pak ono što u principu ne slušam doma: recimo neki debilni metal. Uglavnom, na bikeu mi od stvari koje inače slušam ne pašu industrial, buka, etno stvari i klasika. Mislim da sve ostalo mogu progurati.
A profesionalni sport? Pratiš li ga u nekom obliku?
Ne. Inače nemam pojma o sportu, a "organizirani" i profesionalni sport mi je apstraktan pojam.
Stari mutikaša Lolić mi jednom prije rekao da kamo god ideš, ideš biciklom. Je li to istina?
Jao, Lolić se služi obmanama. Nije baš tako.
Da ne bi sad ispalo da pecamo pohvale, slobodno ih zanemari u ovom pitanju i budi brutalno iskren. Koliko je na ovoj našoj inače ozbiljnoj i nabrijanoj 'sceni' potrebno nešto poput roargh!a?
Ma koga briga za scenu. Što je scena i što joj je uopće potrebno :)? Ako radiš nešto zato što to voliš, onda te ionako ne treba previše dirati kako će netko (uključujući i apstrakciju kao što je pojam "scene") reagirati.
Kako u intervjuima sa bendovima obično na kraju pitamo bi li nam svirali u svatovima, postoji li šansa da se Reactor okupi za jednu svatovsku gažu? Ako ne, i dalje slobodno navrati.
Uh, da budem iskren: ne znam gdje mi je prije par godina uopće završila bugarija tako da niti nemam instrument :)
27-jun-08 |
Čitajte još čvenkova ::
• Klan
• Lvmen
• Hoću?Neću!
• Mutual of Omaha
• Oružjem protivu otmičara
|