Sisačka avantura je počela par dana prije kad sam saznala da će se do Siska ići stojadinom čija je tržišna vrijednost manja od vrijednosti mp3 plejera koji se nalazi unutra. Prešla sam preko toga i preko činjenice da vozač nije još nikad bio autom izvan Zagreba, prešla sam i preko traženja auta u garaži Importanne centra, preko gašenja auta na uzbrdici podzemne garaže, preko guranja auta na zelenom valu, preko par prolazaka kroz crveno svjetlo i preko par prilično rizičnih prestrojavanja, a sve samo zato da što prije donemo do odredišta i zato da me ne nazovu indie pičkicom. Još jednom. U Sisku su nas dočekali već prilično veseli Brođani, Zagrepčani, Kutinjani i maloljetni Siščani pa smo i mi slijedili njihov primjer sve ne bi li postali veseli kao oni. Pričalo se o utjecaju buddy-buddy filmova na suvremenu civilizaciju, o tome kako je jedan od braće Tucman prodao svoje usluge Chrisu Rei za bocu apsinta te kako nijedne nema boljeeeee od našeeee policijeeeeee...

Prvi su svirali Injustice, mladi crust hc bend iz Siska, probili su led, skupili publiku, ugrijali pojačala i otvorili mjesto za Senatu Fox koja je razvalila kao i uvijek. Odsvirali su i dvije meni najdraže stvari («Jebo vam ja, Jakić mater» i «Tvrtkova najdraža»), riješili jedan manji nesporazume u publici i unatoč lošem razglasu i lošoj akustici dokazali još jednom kako se samo zbog njih isplati potegnuti čak do Siska. Nakon Senate, publiku su rasplesali Faak Am
See iz Svemirskog Broda koji su bili ok, ali ipak mi bili bolji u Ksetu, a i tamo sam ih pozornije slušala jer me nisu ometali momci iz BP crewa. Nakon njih su svirali Trench Mortar kojima se primijetila trema, ali su ipak sasvim dobro odsvirali, uz posebne pohvale vokalu i bubnjaru. Zadnji su svirali Destrukcija Stvarnosti koji su se ovaj put pojavili, ali došli zadnji pa i dobili čast zatvoriti festival. Do tada su se ljudi manje-više razišli pa im sigurno nije bilo ugodno svirati pred skoro praznom dvoranom, a i pogled na pijanog Laleta koji je spavao kraj stejnža im nije mogao uliti puno samopouzdanja, a moram
priznati da je i mene natjerao da ozbiljno razmislim o lezbijanstvu.

Budući da našička dijaspora nije mogla prisustvovati koncertu jer su odabrali ganjanje nekih lijevih pop bendova i nekih desnih maloljetnica po SC-u, mene je zapala dužnost intervjuiranja mladih našičkih nada, benda Trench Mortar pa sam ih zaskočila poslije koncerta i ugnjavila na par minuta.

I momci, jeste zadovoljni svirkom danas?
Pero: Pa ono, jesmo, ali uvijek može bolje. Malo smo neuvježbani, razni derivati, škole i faksevi nas sprječavaju da češće imamo probe. Pa onda još problemi s prostorom i
opremom koju smo ajmo reći, nabavili 50% naše. Inače sam ja jubilarnu šestu godinu u gimnaziji, Hac je lapio godinu dana, bio u civilnoj vojsci, morao je krečiti vrata na osnovnoj
školi i brisati guzice maloj djeci i sad upao na likovnu akademiju iz drugog pokušaja. A bubnjar je na ekonomiji, iako još nije prošao ni jedan ispit.
Ajmo prvo tehnikalije – tko, kad, kako, gdje, ime?
Pero: Cirka godinu i po dana, od 9. mj one godine koja je bila prije godinu i pol dana. Od početka je ista postava, samo što sam ja prvo bio na drugom basu, ali smo odustali
od toga zato što smo skužili da nam treba vokal i da ne znam svirati bas.
Zasto ste odustali od imena Mortar Moruzgwa?
Pero: Ovo je Markovo maslo.. Prvo smo se htjeli tako nazvati jer smo mislili biti zajebantski bend, ali onda smo poceli brijati na ozbilju, počeli smo svirati glazbu koju nitko nije svirao na području Našica i okolice, anti-politički angažirano, neki nihilistički grindcore.
Koliko ste koncerata dosad imali i kako su prošli?
Pero: Ovo je šesti koncert po redu, a svirali smo dosad s malo žešćim bendovima što nas je iznenadilo. Sa Chang Ffosom, Hesus Attorom.. pa još s Portmanom triput. I to u
Našicama, Miholjcu i evo sad u Sisku.
Tekstovi?
Pero: Svi pišemo tekstove. Kad netko donese neki tekst, vidimo gdje ga možemo ukomponirati, a ako nema teksta onda krenemo sa običnim vrištanjem, možda stvar ili dvije su potekle prvo od teksta. Ali mislim da ne valja da prvo ide od glazbe, mislim da treba biti obrnuto. Onaj tko smisli tekst treba biti toliko svjesan tog teksta da uvjeri druge u dubinu teksta tako da se napravi glazba koja sama priča taj tekst.
Znači da onaj tekst u kojem se mrzi sarma ima dubinu?
Hac: Ma daj, to sam ja iz zajebancije napisao.. To je sprdanje ljudskim licemjerjem, a sarma je jednostavno jebačka konkurencija grahu. /ulazi momak iz Injusticea i govori kako je oduševljen njima i jedva čeka da počne snimanje pa Pero objašnjava:
Snimamo split CD sa dečkima iz Siska, grind crust hc bend Injustice, oni su nas našli preko myspacea, javili se i mi smo se jako iznenadili da su nas zapazili preko toga. Mislili smo
da nismo ni za kurac, stavili smo četiri stvari, onako reda radi, da ako netko done da ima što čuti, da nas pozovu na svirku i sad odjednom opa! Mi imamo 4 stvari i sad nas
netko zove da snimamo split. Ma neću dalje, ispast ce kao da se hvalimo..
A jel imate kakve snimke dosad?
Ne. Evo, trebali smo snimati jučer. A zasad imamo neke lajv snimke i na youtubi dosta pizdarija, ali dosad nismo snimili ništa konkretno što bi moglo proći pod neki demo. A što se tiče ovog splita, poručujemo ljudima da nek ga nabave obavezno, kad god da izane.
Situacija u Našicama?
Pero: U kurcu. Što se tiče KLAN-a, počelo je opet sa jebačkom organizacijom, radimo razne radionice, svaki petak imamo slušaone, alkoholne kaose, tipa prošli petak u
Danceu je bila „pivo+pelin 12 kn“ večer. Zahvaljujući Peri - hvala care! Pera gospodar svemira! A što se proba tiče, tko se kako snane jer se sad renovira podrum u Rimi, jučer je evo majstor trebao biti gotov, spojiti struju, ali nije završio pa zato mi nismo snimali. Imali smo probe i u Glazbi u .urdanu. Ma ustvari, nije tako loše stanje, sve se polako
budi i ljudi se sve više angažiraju.
Koji je najbolji bend u povijesti Našica?
Nexe bend svakako. (sej voot?? što vi niste čuli za Katastrofu?! - tuna)
Što mislite o grupi Oprosti?
Pero: Čobani, lažovi, seljaci. Sami su si krivi zato što su Manari i nemaju more. Ma Oprosti nisu više ono što su nekad bili. (da, sad su ono što su nekad željeli bit - t)
Hac: Ne seri, meni su čak i bolji.
Pero: Meni se ovo novo ništa ne sviđa, to je isto kao da se One Man Banda ponovo okupi i ide svirati i pjeva onu stvar: „Let the Sunshine“, to bi ispala korupcija svjetska sad.
Kako se osjećate kao prvi našički bend koji je nakon 100 godina prodro dalje od Donjeg Miholjca i Đurdana?
Pero: Haha, što zbilja nitko nije bio zapadnije? Ok,Kukuriku je bio u Zagrebu.. A osjećamo se ponosno, zgodno i nabildano.
Tko je najzgodniji u bendu?
Pero: Ja, zato što imam najveći ćilim. Hac je seksi nabildana mrcina, ali ima manje dlakavi ćilim od mog.
Da morate birati – bubnjar koji ne ubrzava ili basistica u bendu?
Pero: Basistica sigurno. Može i 2, izbacit ćemo Hacu. I Mate Mišo Kovač na kastanjetama. San TM-a je obraditi 2 Mišine pjesme, a da nam on pjeva „Drugi joj raspliće kosu, a ja je
volim“ i „Svi pjevaju, ja ne čujem“. A može i ostalih dvadesetak stvari s kompilacije.
I jel radite na ostvarenju tog sna?
Pero: Treba se prvo naći s čovjekom pa popričati s njim i sve se dogovoriti.
Trebate požuriti, neće on još dugo.
Pero: Nemoj tako pričati, rušiš nam snove.
Zašto ste obradili baš Gride, Nasum i Doom? Biste li njih naveli kao najveće uzore?
Pero: Pa za Gride bi mogli reći da su jedni od žešćih uzora na ovaj bend, a i zgodni su dečki, onako seksi.
A koje hrvatske bendove bi izdvojili iz tog vašeg žanra?
Svi: Dislike, Nula, Panaceja, Leteći Odred..
Što mislite o porno grindu?
Hac: To je jedna od najljepših stvari koje je čovječanstvo izmislilo.
Pero: Ja znam par bendova i glazbeno su mi ok, ali nisam čitao tekstove pa dok ne pročitam, neću komentirati. /ulazi momak sa kobasicom u rukama i govori: „Ovo nije
kulenova seka, ovo je banijsko zlo, tko želi probati pravo
domaće banijsko zlo?“ pa se samo nametnulo pitanje:Što mislite o straight edgu?
Pero: Kako za koga, češće nego rjeđe.
A vegetarijanstvo?
Pero: Ja sam vegetarijanac, ovi dvoje su bili, ali više nisu. Hac je jednom probao grah sa kobasicama kad je bio gladan i to je bilo to.
Pivo ili pank?
Svi: Ili. Svakako ili.
Vaseline Children ili Debeli Precjednik?
Pero: Vaseline što?
I za kraj, što bi htjeli da se o vama priča/piše po fanzinima?
Hac: Da smo izmislili gej core.
Pero: Da, spontano je do došlo, gej smo bili i prije nego smo počeli svirati, ali basist nam je unio glavni pederluk u bendu, postoje i dokazi. To nam nije bio baš primarni cilj, ali tako se desilo. Vidjeli smo da se nitko ne fura na gej pa smo mi odlučili preuzeti tu zadaću.
I ima li reakcije na to?
Pero: Ljudi čudno reagiraju. Čak i nama postane neugodno kad se diramo, ja njemu držim ruku na piši i onda mi s vremenom postane neugodno, nakon onako 10ak minuta. (Hac: Meni ne bude neugodno.)
Zato što se ništa ne desi ili zato što se nešto desi dok mu držiš ruku na piši?
Pero: Pa ne, nego zato što postanem svjesan toga što radim. Ajde da držim ruku Miši na piši, to bi već bilo nešto. Evo i rimuje se, eto nove stvari.
Ostavila sam ih u tim mislima i planovima za budućnost, poželjela sreću u snimanju splita sa Injustice i vratila se naći svoje supu/atnike. Pozdravili smo se s pravim pankerima koji su ostali čekati vlak u pola 6 ujutro, osvijestili vozača, probudili auto, ubacili Laleta na stražnje sjedalo i otišli u nepoznato i nesigurno...

4-apr-08