''...Nama je bilo bitno da to bude što brže i da zvuči što žešće, a na usklađenost, originalnost i ostale kriterije koje smo smatrali r'n'r šablonama nismo se obazirali. Slušali smo bendove kao Youth Of Today, Minor Threat, Black Flag, Ignite i to nam je bio cijeli svijet. Pavle se uhvatio skladanja muzike i meni je to bilo super kako on radi. Da ne bude zabune, uvijek sam ga podržavao u svemu, pa i u njegovim kreativnim stranputicama kada je za neke možda preočito kopirao naše glazbene uzore. Za mene je Pavle oduvijek bio i ostao Mozart ili barem Đelo Jusić hardcorea. Ja sam prvi puta u životu počeo pisati tekstove. Baš sam namjerno htio da budu na hrvatskom, da budu razumljivi, a ne sakriveni iza uvezenih fraza i lošeg izgovora.

NAŠ BIJES JE NAŠA SNAGA!

Uglavnom snimanje je išlo očajno, Andrej nikako nije mogao dobiti zvuk gitare koji bi podsjećao na nešto snažnije od zujanja komarca. U trenutku najveće iscrpljenosti beskrajnim ponavljanjem jednog te istog akorda i konačnog stadija ludila zaključio je da je za loš zvuk gitare kriva premekana trzalica, pa smo Pavle i ja obišli pola Zagreba da mu kupimo neku tvrđu. Naravno, nije pomoglo.  Nisam se niti ja proslavio. Ionako limitirane vokalne sposobnosti spustile su se još stepenicu niže zbog treme i impresioniranosti studijem, miksetama, visećim mikrofonom i svime ostalom što ne pripada u klasičnu scenografiju provincijskih koncertnih rupa koje su do tada bile standard naše karijere. Između dva propala pokušaja da me zabilježi, snimatelj je rezignirano dečkima rekao – „Pjevač vam je u totalnom kurcu.“ Bio je u pravu - u prenesenom i doslovnom

Razlog Za, 15. I. 1999., live in Našice

Inače, samo Roargh! smije pisati crveno u svom fanzinu. Čak i bog piše žutim fontom. (mame vam pišaju žuto-b) Dobro, barem kad je dobro raspoložen. No, kako bi barem jednom u životu nekom pokazali poštovanje obojali smo ovaj kratki izvadak iz puno dužeg predgovora koji je objavljen u bukletu Tribute to Razlog Za izdanja na kojem je 21 bend obradio najdraže stvari benda uz kojeg smo i mi odrasli. Nakon ove Ikine priče napisane godinama nakon raspada benda mislim da nismo mogli bolje proći.

Bednovi koji su odlučili sudjelovati na kompilaciji manuli se zajebanog posla. Već u startu im je trebalo biti jasno da mogu napraviti samo lošije pjesme od čuvenih originala, pa sam se ponadao da obrade neće biti presviravanja već zaista energična posvajanja pjesama. Zato su mi se najviše i svidjele stvari koje najmanje liče originalima.

Tribute odlično otvara Final Approach i Old school stvar, među 5 najboljih na kompilaciji. Tamo sam očekivao i Senatu Fox, prije 5 godina snimiljena Sutra je zbog pretihog vokala puno lošija nego bi trebala biti. OPD je obradio Maske koje su dosta dobre, no bile bi mi i bolje da od ove stvari nisam najviše očekivao. Junkyard je snimio Energiju, na žalost loša produkcija je pojela puno te energije tako da je malo došlo do mog uha, a i obrada nije otišla daleko od presviravanja. Boycott su ugodno iznenadili odsviravši Crvene zore, nije moj fazon, ali osvježili su stvar. FNC Diverzanti su kao jedan od malobrojnih bendova koji su svirali u vrijeme Razlog za obradili Zajedno, sasvim pristojno. Growing Rats su mi veliko iznenađenje. Prvo zato što su za obradu izabrali Jad, a ta stvar je valjda najnetipičnija hc stvar u povijesti i baš je lijepa za slušat, obrada također. Život Piše drame i Pruži mi ruke nisam doživio. Jebiga, kad volim da se čuju riječi. Nisam zbog toga nikad posebno volio slušati ni AK-47, ali Boli njih kurac za nas je najjača numera na kompilaciji. Savršeno se uklapala u repertoar, odlično odsvirana i otpjevana totalno jebe majku. Možda jedina bolja od originala. Od originala nije bolja Tada sam shvatila koju je odsvirao No Choice!, ali je svakako zanimljivija. Prvo ženski vokal, otpjevan u ženskom rodu, fino, osvježavajuće i originalno. Moj favorit odmah uz AK. Pedestal je pjevao Tko ima pravo, korektno. Choice of My Own iz 2003. Slomi život - brzo i žestoko, bez nekih iznenađenja. Moltencore je snimio Naomi u 'kućnoj radisnosti' i zvuči baš ok: neobičan vokal, sviđa mi se kako pjeva Kurve sa viškom patosa. Uplašim se.
What They Fear mahnito su odsvirali Iskušenja, zvuči pomalo luđački, ali dojam je dosta blaži. Ne kužim ta imena na engleskom, 'Čega se Boje' zvučalo bi jebeno. Dobro, serem, ali ne serem da sam zbog nemaštovitog engleskog naziva već zaboravio kako su se zvali. Emo disco stvar je jako zanimljiva, među najboljima, samo je potvrdila da Mladina Kina imaju ono nešto. Pinheads Victim (štoveć) su svirali hit Maske+bijes i snaga i nisu se baš usrećili. Urlanje i udaranje nije za moju finu guzu. Osmi sekretar Na kraju priče ponudio je samo najlošije isproduciranu obradu. Eto, ni domaće ime ne garantira ništa posebno dobro. Hitovi su zaista prokleti na ovom Tributu, ali to je valjda normalno, najbolje originalne stvari uvijek zvuče najlošije u obradama. Xenosa k tome nije ni potrudila obraditi Ako želiš, jednu od najsnažnijih Razlog Za pjesama, već su ju je samo odsvirali i to bez nekog impresivnog efekta.
Posljednje tri stvari opet malo dižu cijelo izdanje. Dreddup je super elektrizirao Down in silence, The Truth of XXX pogodio sa Ona umire, a Aktivna Propaganda efektno zaključila Tribute sa Jedinstvo, prijateljstvo, snaga.

Sveukupno, i više nego zanimljivih 37 minuta gradiva za koje bi svaki hardkor panker morao izdvojiti 25 kuna. Ne za dobra stara vremena, nego za inspiraciju nekim novim bendovima koji će nastaviti tamo gdje su Razlog Za stali.


22-may-08